Jesen, kuhano vino i klinčić

 

Unatoč svim nedaćama i pandemiji, stigli smo do kraja polusezone i red je da podvučemo crtu. Nametnuta izolacija od hokejaških terena u proljeće ostavila je traga na svim ekipama i nažalost smo ostali bez nekih članova pred početak prvenstva. Obzirom da nas nema baš k’o Rusa, prebrojavali smo se da vidimo možemo li odraditi sve predviđene utakmice. Pa da vidimo što smo napravili…

Mlađi pioniri i mlađe pionirke igrali su kupove i prijateljske utakmice i to je uglavnom hodalo. Trebalo je malo vremena dok se ne shvati da (ne)dolasci na tekme uzrokuju glavobolje ili radost drugima i onda je sve bilo ok. Uhodavanje najmlađih pilića ide svojim tokom jer ih ganjaju Monika i Ines, jedna trkom a druga vikom.

Pioniri pod palicom profesora rasturaju i vjerojatno su najjača naša ekipa u ovom trenutku jer su generacijski kompaktni, igraju sjajno i ima ih puno. Rekao bi Steve Jobs, to je next big thing Jedinstva. Na tablici su drugi ali samo ih gol-razlika dijeli od stršljena i u nastavak prvenstva ulazimo s puno optimizma. Profesor mora zadržati ozbiljnost i smisliti taktiku da osvoji prvenstvo. Veseli nas činjenica da imamo i sjajne pionirke koje su upisale prvu pobjedu. Još trebaju pojesti puno kokica da dostignu dečke. One se još ionako uglavnom igraju.

Mlađi kadeti su miješana ekipa od prekaljenih boraca koji su izlazna generacija i pionira koji su pješadija. Objektivno imamo ekipu i ovdje za najviše domete ali je topništvo spustilo gard u najvažnijim trenucima. Senatori su trebali sami dobiti dva derbija ali im se nije dalo i ne surađuju dovoljno s mlađima. Trebali bi razmisliti malo o sebi i ugledati se na starije kadete. Ništa još nije izgubljeno ali prostora za kalkulacije nema. Treba dobiti sve tekme do kraja i čekati kiks suparnika. Ulazak u pubertet je sjajna stvar, osim ako nisi roditelj.

Kadeti su meni osobno najugodnije iznenađenje jeseni. Pristran sam zbog najstarijeg i najmlađeg člana, ali mislim da svi koji su ih gledali mogu reći da su igrali najljepši hokej i pokazali karakter kakav već dugo nismo vidjeli. Bilo je i grešaka, zaletavanja i pametovanja, ali bogme i taktičke discipline i odgovornosti na seniorskom nivou. Igranje nositelja igre u seniorskim momčadima donijelo je čvrstinu. Taman kad su nas navikli na pobjede, u zadnjem kolu smo pripremili malu feštu a oni odigraju utakmicu za zaborav. Mučenje protiv Marathona jedan je od težih trenutaka u zadnje vrijeme. Nažalost, ima ih taman na broj i svaki izostanak traži junačku borbu svih ostalih. Vidi se da im je stalo i ako upišu sve pobjede do kraja, mogli bismo imati puno razloga za veselje.

Kadetkinje su se povezale s Trešnjevkom i igraju Hokej 5. Nisam gledao ni jednu tekmu ali čini mi se kao dobra zabava. Kažu da će se možda nešto takvo igrati i u ostalim kategorijama tijekom zime pa da vidimo.

Seniorke su se doslovno razvlačile po treninzima i jedva skupile ali i to je bilo dovoljno za četvrto mjesto. Ipak treba naglasiti da je gard spušten i da na proljeće treba malo prodrmati glave kako bi se u doigravanju pokušalo napokon dohvatiti broncu. Tako blizu a tako daleko! Samo treba redovito trenirati!!!!

Seniori, ah ti seniori… Što da napišem a da ne pustim suzu? Protiv najboljih ekipa su najbolje i igrali, osim treće četvrtine gdje su redovito pucali k’o kokice. Veseli činjenica da ih je uvijek bilo barem za koju izmjenu. Spoj prekaljenih veterana, kadeta i svega pomalo gubio je tekme za koje smo mislili da ih trebaju dobiti. Ima puno onih koji znaju više od mene pa neka analiziraju. Mislim da je najveći plus pronalaženje prirodnih pozicija najmlađim igračima. Predsjednik je prepustio dio kormila na tekmama Glavi i uletio na teren da pretegne voljni moment na našu stranu. Koji put ni to nije bilo dovoljno ali u zadnjem kolu naišao je Marathon. Zvijezde se poklopiše, izdržali su i famoznu treću četvrtinu i došli do prve pobjede. Još da je Ludvig dao gol….

Zaboravih veterane….prvi smo na tablici i vratili smo Mladosti za onaj bolan poraz. I mi vodonoše smo dali po neki zgoditak i nitko nije ozlijeđen. Samo je Glava dobio karton zbog prigovora.

Radili smo puno i pored terena. Uredili smo svlačionu i ugrijali pod, bacili tonu nepotrebnih stvari i nabavili hoodice za cijelu ekipu Jedinstvenih. Kiosk je postao frekventan kao da je na tržnici. Kokice, čaj, kava, kuhano vino…nema da nema, može samo da nestane!

Gdje ćemo se i kako družiti tijekom zime ne ovisi samo o nama. Slušamo upute, čuvamo zdravlje i treniramo koliko možemo. Ne vješamo palice o klin, samo treba nabaviti klinčić za kuhano vino i idemo dalje.

Čitajte upute po grupama i pazite na sebe!